понедељак, 21. децембар 2009.

Predmet i grane psihologije




Kakav je svet oko nas i kako se on razvija i menja predmet je proucavanja razlicitih prirodnih i drustvenih nauka. One proucavaju objektivnu stvarnost. Kakvi dozivljaji postoje, kako se javljaju i teku, sta im je osnova i kako se manifestuju - proucava psihologija. Ona proucava psihicku stvarnost ili psihicki zivot. Psihicki zivot cine psihicki procesi, psihicke osobine i njihovo manifestovanje u ponasanju. Psihicki procesi kod ljudi mogu biti intelektualni, kao sto su opazanje, ucenje, pamcenje i misljenje; mogu biti emocionalni (osecanja); mogu biti konativni ili voljni kao sto su motivacija i voljne radnje. Pod psihickim osobinama podrazumevaju se relativno trajne odlike pojedinaca, kao sto su navike, sposobnosti, temperament, potrebe, interesovanja i druge osobine licnosti, a koje, kao i psihicki procesi, dolaze do izrazaja u ponasanju ljudi, u njihovim postupcima i reagovanjima.

PSIHOLOGIJA KAO NAUKA

Zelimo li potpunije odrediti sta psihologija kao nauka proucava, treba reci na kakvim vrstama pojava ona proucava svoj predmet i na koji nacin. Psihologija proucava psihicki zivot izucavajuci dve vrste pojava. Prvo, to su postupci i reagovanja pojedinaca, koje mogu opazati ostali ljudi. Zato se moze reci da psihologija proucava svoje probleme na osnovu spoljasnjeg ponasanja. Psihicki procesi kod zivotinja mogu se proucavati samo na osnovu takvog, objektivno manifestovanog ponasanja. Ali o psihickom zivotu ljudi moze se saznati i na drugi nacin - na osnovu neposrednog iskustva koje imamo mi sami i koje imaju drugi ljudi o svojim dozivljajima. Zato se moze reci da psihologija proucava psihicki zivot ne samo na osnovu ponasanja, koje se moze objektivno posmatrati, nego i na osnovu neposrednog iskustva koje mi sami imamo ili o kojem nam drugi ljudi saopstavaju.

Psihologiju kao svaku nauku karakterise izucavanje pojava prema utvrdjenim postupcima - naucnim metodama i tehnikama, kao i povezivanje novih saznanja sa vec stecenim znanjima. Vazna je odlika psihologije, kao i ostalih empirijskih nauka, da ona svoje zakljucke izvodi na osnovu brizljivog prikupljanja i proveravanja podataka. Upravo po ovim karakteristikama psihologija se kao nauka razlikuje od opsteg shvatanja o psihickim pojava, od prikazivanja psihickog zivota u umetnickim delima, od umesanosti u ophodjenju sa drugim ljudima i od filozofskog razmatranja psihickih pojava.

DEFINICIJA PSIHOLOGIJE

Psihologija se, dakle, moze definisati kao sistematsko izucavanje psihickog zivota ljudi i zivotinja, a na osnovu proucavanja objektivnog ponasanja i neposrednog iskustva.

TEORIJSKI I PRAKTICNI ZADACI

Iako su prakticni i teorijski zadaci psihologije usko povezani, ipak ih je moguce razlikovati.

Teorijski zadatak psihologije je upoznavanje karakteristika i zakonitosti psihickog zivota. Svrha teorijskog istrazivanja u psihologiji je upoznavanje jednog dela stvarnosti - psihicke stvarnosti. Psihologija bi trebalo da odgovori na tri pitanja; na pitanje: sta? - to jest, da sto potpunije opise psihicke pojave; na pitanje kako? - to jest, da pokaze kako se odvijaju psihicki procesi i kako se formiraju psihicke osobine, i na pitanje zasto? - znaci, da otkriva uzroke pojedinih psihickih pojava i objasnjava postupke ljudi.

Prakticni zadatak psihologije sastoji se u primenjivanju rezultata psiholoskih istrazivanja radi sto uspesnijeg obavljanja razlicitih ljudskih delatnosti. Tako, na primer, rezultati psiholoskog istrazivanja koriste se za sto uspesniji nastavni i vaspitni rad ili za otklanjanje psihickih smetnji ljudi koje im otezavaju obavljanje poslova i odnose sa drugim ljudima.

RAZVITAK PSIHOLOGIJE

Psihologija je kasno postala samostalna nauka, ali se brzo razvijala. Odmah po formiranju psihologije kao empirijske i eksperimentalne nauke, polovinom XIX veka, stvaraju se posebne psiholoske discipline za izucavanje pojedinih grupa psihickih pojava. Njihov broj se stalno umnozava. Opravdanije je govoriti o psiholoskim naukama, nego o psihologiji kao jednoj naucnoj disciplini. Danas je psihologija, u stvari, sistem naucnih disciplina. Sve ih povezuje izucavanje psihickog zivota. Postoji veliki broj i teorijskih i primenjenih psiholoskih disciplina. Neke od teorijskih disciplina su:

Opsta ili generalna psihologija proucava osnovne psihicke funkcije normalnog odraslog coveka. Kao delovi ove psiholoske discipline, koji se vec razvijaju u samostalne grane, mogu se pomenuti: psihologija opazanja, ucenja i pamcenja, misljenja, motivacije, emocija, kao i psihologija licnosti.

Fizioloska psihologija proucava zavisnost psihickih pojava od organskih osnova, kao sto su nervni sistem, endokrini sistem, culni organi i organizam u celini.

Razvojna ili geneticka psihologija bavi se proucavanjem razvitka psihickog zivota. Ona proucava ontogenetski razvitak, to jest, razvitak psihickog zivota coveka od njegovog rodjenja do starosti. Prema tome koji period ontogenetskog razvitka psihickog zivota proucava, razvojna psihologija se deli na psihologiju detinjstva, psihologiju mladalackog doba, psihologiju zrelog doba i psihologiju starackog doba.

Socijalna psihologija proucava uticaj socijalnih faktora na psihicke funkcije ljudi i na licnost u celini, ponasanje pojedinaca u drustvenim situacijama, kao i ulogu psihickih faktora u socijalnom zbivanju. Socijalna psihologija se posebno bavi pitanjima socijalizacije ljudske jedinke, opazanja i ocenjivanja drugih osoba, interakcije medju ljudima, proucavanjem ponasanja ljudi u grupi i masi i izucavanjem socijalnih stavova.

Psihologija licnosti izucava psihicki zivot i ponasanje, posmatrane kao povezanu i jedinstvenu celinu. Da bi se upoznao psihicki zivot, koji se uvek javlja kao psihicki zivot konkretnih osoba, nije dovoljno izucavati samo pojedine vrste psihickih procesa, kao sto to cini opsta psihologija, nego valja izucavati psihicke procese u njihovoj povezanosti i za pojedince karakteristicno ponasanje u njegovoj celokupnosti.